S druge strane, hoteli ne smiju prikupljati osjetljive podatke bez izričitog pristanka, uključujući podatke o zdravlju, vjeru, političko opredjeljenje, seksualnu orijentaciju i biometrijske podatke.
Nije dozvoljeno prikupljanje nepotrebnih informacija o privatnom životu gostiju, korištenje podataka za marketing bez izričitog pristanka, kao ni dijeljenje ili prodaja ličnih podataka gostiju trećim stranama bez zakonskog osnova.
Hoteli imaju obavezu implementirati tehničke i organizacione mjere zaštite podataka, dokumentovati i voditi evidenciju svih aktivnosti obrade, poštovati prava gostiju uključujući pristup, ispravku i brisanje podataka, imenovati Službenika za zaštitu podataka (DPO) u većim objektima i transparentno informisati goste o prikupljenim podacima i svrsi njihove obrade.
Nepostupanje u skladu sa Zakonom nosi ozbiljne sankcije. Kazne za pravna lica, uključujući hotele, mogu se kretati od nekoliko desetina hiljada do čak 40 miliona KM, ili proporcionalno do 4% ukupnog godišnjeg prihoda, zavisno od težine prekršaja.
Najčešće povrede koje privlače visoke kazne uključuju nelegalno prikupljanje ili čuvanje podataka, neovlašteni marketing bez pristanka, nepropisno dijeljenje podataka trećim stranama i neadekvatnu sigurnosnu zaštitu podataka.
Zakon predviđa i sankcije za odgovorna lica unutar organizacija, uključujući direktore i menadžere, dok fizička lica mogu biti kažnjena za neposredno kršenje odredbi Zakona.
Pored novčanih kazni, Agencija za zaštitu ličnih podataka ima ovlaštenja narediti prekid obrade podataka, izricati upozorenja, zahtijevati ispravke i druge korektivne mjere.
Poštivanje Zakona nije samo zakonska obaveza već i prilika da hoteli u BiH povećaju povjerenje gostiju, unaprijede interne procedure i osiguraju sigurnost podataka.
Dosljedna primjena smjernica jača reputaciju, sigurnost i konkurentnost hotela u industriji, dok nepoštivanje nosi značajne financijske i pravne rizike.